Posts

Sankt Peterburg - Sjeverna Venecija

Image
Crkva Spasa na krvi Grad Svetog Petra i Venecija sjevera, samo su neki od naziva grada prepunog sjajnih palata, impresivnih istorijskih spomenika, avenija oivičenih drvoredima i prelijepim mostovima.   Drugi najnaseljeniji grad Rusije, Sankt Peterburg, administrativni je centar Sjeverozapadnog federalnog okruga i Lenjingradske oblasti.  Petropavlovska tvrđava Dobio je ime u čast Svetog Petra, a ne Petra Velikog, osnivača grada, kako mnogi misle. Naziv je mijenjao četiri puta: od maja 1703. do avgusta 1914. zvao se Sankt Peterburg, od avgusta 1914. do februara 1924. Petrograd, od februara 1924. do jula 1991. Lenjingrad i na kraju ime koje danas nosi dobio je u julu 1991. godine.  U narodu je poznat još i kao Palmira sjevera i Sjeverna prijestonica Rusije (što se odnosi na vjekovno rivalstvo Sankt Peterburga i Moskve, ali i zato što je bio prijestonica Rusije više od 200 godina (1712-1728, 1732-1918)).  Ermitaž Naziv Sjeverna Venecija nosi

Zanimljive geografske činjenice - Antarktik

Image
Na Zemlji još uvijek postoje mjesta o kojima znamo vrlo malo. Takva područja u većini slučajeva imaju ekstremne klimatske uslove, nepristupačne terene, udaljena su ili zbog biljnog pokrivača slabo prohodna.  Od svih kontinenata, Antarktik je zbog svojih karakteristika najvjerovatnije najneistraženije područje na svijetu. Naučnici još uvijek pronalaze nove oblike života, istražuju vremenske uslove, ali i navike divljih životinja. To je, ledena, zabačena, pustinja smještena u zoni vječitog snijega i leda, područje prekriveno tajnama koje tek treba otkriti.  Upravo zbog te svoje "tajnovitosti" Antarktik je privlačan mnogima. Ovaj najjužniji, najsuvlji, najviši, najhladniji i najvjetrovitiji kontinent zahvata površinu od 14,2 miliona kvadratnih kilometara (na njemu bi se mogle smjestiti dvije Australije), što ga čini petim kontinentom po veličini.  Brojne su zanimljivosti koje ovaj kontinent izdvajaju od drugih.  1. Antаrktik je u prosjeku nаjhlаdniji i nаjsušniji kontinent nа Ze

Giganti u svijetu atlasa - Earth Platinum i Klencke atlas

Image
http://www.millenniumhouse.com.au/title-earth-plat.html Earth Platinum Godine 2012, objavljen je najveći atlas na svijetu – Earth Platinum . Do te godine, tačnije pune 352 godine, titulu najvećeg atlasa na svijetu nosio je Klencke atlas , objavljen davne 1660. godine. Edicija Earth Platinum objavljena je 20. februara 2012. godine i predstavlja limitirano izdanje od 31 primjerka. Ova gigant knjiga, teška je 150 kg, visoka 1,8 m i široka 1,4 m, odnosno 2,8 m, kada je otvorena. Sadrži 128 stranica.  Atlas Earth Platinum je objavljen u Australiji, a izdavač je Millennium House iz Sidneja.  U njegovom dizajniranju je učestvovalo više od 100 - kartografa (88), fotografa (31) i geografa iz cijelog svijeta. Mape (na 61 strani) su prikazane ortografskom projekcijom i sadrže mape kontinenata (političke i fizičke), mape okeana (toliko detaljno urađene da se na njima mogu vidjeti i mjesta brodoloma), kao i veoma detaljno prikazane regionalne mape. Osim mapa koje su pri

Skadarsko jezero kroz istoriju

Image
https://www.flickr.com/photos/marcussaul/ Krčeći sebi put, ljudske zajednice koje su živjele na ovom području za sobom su ostavile jako vrijedna svjedočanstva. Najstariji pisani dokazi o civilizacijama koje su živjele na prostoru Skadarskog jezera, datiraju iz ilirsko-helenističkog i rimskog perioda.  Iliri predstavljaju najstariji istorijski poznat narod koji je ovdje živio. Smatra se da je sjedište velike ilirske države bilo u okolini Skadarskog jezera, odnosno u blizini sela Mataguži. Naučnim istraživanjem arheolozi su u okolini Skadarskog jezera pronašli više ostataka iz ilirskog perioda. Ilirsko pleme Labeati naseljavalo je prostor u unutrašnjosti današnje Crne Gore, odnosno prostor oko Skadarskog jezera. Vjeruje se da naziv Lacus Labeatis, kako se nekada nazivalo Skadarsko jezero, potiče od imena plemena Labeati. Arheološkim istraživanjima došlo se do saznanja da je nekropola na lokalitetu Vele Ledine u naselju Gostilj pripadala upravo ilirskom plemenu Labeati, a dati

Flora i fauna Nacionalnog parka Biogradska gora

Image
Credits:  https://commons.wikimedia.org/wiki/User:Tsnena Flora Nacionalnog parka Biogradska gora  odnosno Bjelasice ogleda se kroz prisustvo mediteranskih, balkanskih, eurosibirsko-borealnih i aralo-kaspijskih oblika. Idući prema visini flora se osjetno mijenja. Od Tare (880 m) prema Zekovoj glavi (2017 m) vegetacioni period je kraći, pa je i rast biljaka manji. Biljni svijet je bogat listopadnim i četinarskim šumama koje su prošarane livadama i pašnjacima. U njima se može naći 26 biljnih zajednica, sa oko 2000 vrsta i podvrsta viših biljaka, među kojima je 20 % endema Balkanskog poluostrva. Na prostoru između kotlina i planinskih vrhova izdvajaju se tri vegetaciona sprata: sprat lišćara, sprat mješovitih šuma i četinara i sprat livada, pašnjaka i suvata. U dolini Biogradske rijeke, na prostoru prašume, koju karakterišu stabla stara i preko 500 godina, sa visinom i preko 50 m, mogu se naći stabla “džafer javora”, lipe, bukve, jele, smrče, bijelog jasena, planinskog