Fauna Nacionalnog parka Durmitor

Zbog specifičnog planinskog reljefa i očuvane prirode, fauna Nacionalnog parkaDurmitor je izuzetno bogata i raznovrsna. To bogatstvo ogleda se raznolikošću divljih životinja uključijući preko 50 vrsta sisara, preko 150 vrsta ptica i brojne endemske vrste insekata i vodozemaca.

Balkanska divokoza se smatra simbolom parka i uglavnom nastanjuje područje visokih stenovitih vrhova. 

Dok durmitorske šume pružaju utočište mrkom medvjedu, sivom vuku i evropskoj divljoj mački, visoke litice predstavljaju dom surog orla i sivog sokola.

Nacionalnipark Durmitor je dom mosorskog kamenog guštera i oštronjuškog guštera. Obje vrste su porijeklom iz Crne Gore. 

Ihtiofauna NP Durmitor dijeli se na dva tipa vodenih staništa: 

  • vodeni tokovi, 
  • visokoplaninska jezera. 

Za razvoj ihtiofaune najveći značaj ima uglavnom rijeka Tara, dok su jezera naseljena isključivo alohtonim (unesenim) vrstama riba. Do danas je u jezerima Durmitora zabilježeno pet vrsta riba, što je rezultat njihovog poribljavanja. Stoga se u durmitorskim jezerima mogu naći potočna pastrmka, jezerska zlatovčica, kalifornijska pastrmka, gaovica i riba kinez.

Kada je u pitanju vodotok rijeke Tare registrovano je osam vrsta riba i sve su autohtone: potočna pastrmka, dunavski losos ili mladica (ugrožena vrsta), lipljen, potočna mrena, skobalj, jelšovka, gaovica i riba peš. 

Kada je u pitanju fauna vodozemaca, na teritoriji parka zabilježeno je 12 vrsta: obična krastača, zelena krastava žaba, žutotrbi mukač, gatalinka, velika zelena žaba, livadska žaba, šumska žaba, grčka žaba, šareni daždevnjak, crni daždevnjak, obični ili mali mrmoljak i planinski mrmoljak. 

Na prostoru parka do sada je zabilježeno 13 vrsta gmizavaca: slepić, zidni gušter, mosorski kameni gušter (balkanski endem i relikt), oštroglavi gušter, livadski gušter (balkanski endem), zelembać, obični smuk, smukulja, barska bjelouška, riječna bjelouška, poskok (balkanski endem), šarka, šargan, bosanski šargan (balkanski endem). 

Iako i dalje nedovoljno proučena, fauna beskičmenjaka veoma je raznovrsna i čini je veliki broj reliktnih i endemičnih vrsta, naročito među insektima.

Kada je ornitofauna u pitanju, staništa koja naseljavaju ptice su:

  • visokoplaninsko kamenito tlo,
  • stijene i litice,
  • visokoplaninska jezera,
  • vlažne livade,
  • pašnjake,
  • proplanke,
  • visokoplaninske zimzelene šume,
  • mješovite četinarsko-listopadne šume. 

Na teritoriji Nacionalnog parka Durmitor, do sada je zabilježeno 172 vrste ptica, od čega 112 vrsta ima status gnjezdarice.

Na osnovu ovih podataka park je uvršten u mrežu IBA (Important Bird Area) lokaliteta, čime se potvrđuje njegov međunarodni značaj za očuvanje faune ptica.

Visoke i strme padine i kamenita područja dom su planinske trepteljke, planinske ševe, planinskog popića, jarebica kamenjarka i puzgavca, dok se na najvišim i najnepristupačnijim liticama gnijezde žutokljuna galica i suri orao. 

Šume su dom za gniježđenje brojnih ptica pjevačica, poput jelove sjenice, crne žune (iz porodice detlića), običnog krstokljuna, brgljeza, zatim ptica iz porodice kokoši: veliki tetrijeb i lještarka. Među grabljivicama tu su: mala sova ili mali ćuk, obični kobac (iz reda jastrebova), soko lastavičar, evropski osičar (iz reda jastrebova). 

Pašnjaci i vlažne livade su staništa za ćubastu ševu, prepelicu, prdavca, dok se na jezerima i priobalnoj vegetaciji mogu vidjeti patka dupljašica, patuljasti gnjurac, barski petlovan i druge. 

Pored pomenutih mogu se još vidjeti: lještarka, tetrijeb gluhan, crna žuna, kukavica, kobac, šumska sova, žuna, sojka, siva muharica, kos, velika sjenica, žutovoljka, planinski djetlić, suri orao, planinska ševa, žutokljuna galica, planinski vrabac, jerebica kamenjarka, kos kamenjar, planinski popić, lješnjikara, žutokljuna galica, buljina, puzgavac, bjeloglavi sup, pupavac, gavran, obična ševa, svrčak, veliki djetlić, jelova sjenica, obična zeba, krstokljun i druge. 


Fauna sisara u nacionalnom parku je po mnogo čemu jedinstvena. Tokom posljednjih istraživanja registrovane su 52 vrste (među njima 7 vrsta reda bubojeda, 11 vrsta iz reda šišmiša, 11 vrsta iz reda glodara, 1 vrsta uz reda dvozupci, 3 vrste iz reda papkari i 6 vrsta iz reda zvijeri), što predstavlja 50 % od ukupno poznatih vrsta sisara u Crnoj Gori. Od ukupnog broja konstatovanih vrsta 25 vrsta sisara je zaštićeno na nacionalnom i međunarodnom nivou. 

U parku se mogu vidjeti: divokoza, dinarska voluharica, mrki medvjed, sivi vuk, evropski zec, mala lasica, planinska rovčica, srna, divlja svinja, sjeverni bjelogrudi jež, evropski jež, vjeverica, šakal, lisica, kuna bjelica, širokouhi ljiljak, širokouhi večernjak, večernjak, veliki i mali potkovičar, divlja mačka, obični puh, lasica, evroazijski jazavac, divlji konji i druge vrste. 

Tekst priredio: PUTOGRAFIJA
Hvala na čitanju 

Comments

DA LI STE ZNALI

… da svježe jabuke plutaju na vodi jer se sastoje od oko 25% vazduha.

GEOGRAFSKI LEKSIKON

GEOGRAFSKA KARTA (mapa) - umanjena slika Zemljine površine, nekog dijela Zemljine površine ili neba.

SOCIAL MEDIA

SOCIAL MEDIA
PUTOGRAFIJA

KONTAKT

Name

Email *

Message *