Na oko 5 km udaljenosti od centra grada Nikšića, ili oko 10 minuta vožnje, nalazi se jedan od najljepših mostova u Crnoj Gori.
Carev most izgrađen na rijeci Zeti 1896. godine predstavlja najveći građevinski projekat toga vremena. Ruski car Aleksandar III Romanov, po kome je most dobio ime, pomogao je izgradnju mosta.
Kada je Nikšić oslobođen od Turaka, 1877. godine, prema Berlinskom kongresu, 1878. godine, Stara Hercegovina pripojena je Crnoj Gori. Knjaz Nikola I Petrović Njegoš željeo je da novostečenu nikšićku oblast sigurno poveže sa ostatkom zemlje. Kako je bio u dobrim odnosima sa ruskom carskom porodicom Romanov od ruskog cara Aleksandra III zatražio je pomoć za izgradnju mosta preko rijeke Zete i za izgradnju puta do Podgorice.
Car je tada odredio da se Crnoj Gori pošalje određena količina pomoći u žitu. Po naredbi knjaza Nikole žito je davano najsiromašnijima i to prvenstveno onima koji su radili na izgradnji mosta, puteva i drugih javnih objekata.
U periodu od 1885. do 1886. završena je izgradnja kolskog puta u dužini od 18 kilomeatara od Podgorice do Danilovgrada. Po završetku ovog dijela puta, iste godine, započeta je izgradnja puta od Danilovgrada do Nikšića u dužini od 32 kilometra i trajala je oko šest godina. U proljeće 1892. godine izgradnjom puta došlo se do mjesta Prijespa, kod Nikšića. Tada se ukazala potreba za podizanjem mosta preko rijeke Zete i njene plavne ravnice.
Josip Slade, inženjer, arhitekta i doktor filozofije iz Trogira, koji je ostavio trajan pečat u graditeljstvu i arhitekturi Crne Gore, po nalogu knjaza Nikole izradio je glavni projekat mosta. U maju 1894. započela je njegova gradnja. Kamen temeljac postavio je vojvoda Božo Petrović, predsjednik Crnogorskog senata, 23. maja 1894. godine.
U izgradnji mosta učestvovali su inženjer Miloš Lepetić sa neimarima (zidari, kamenoresci i drugi) iz Boke i Dalmacije, uz pomoć vojnih bataljona narodne vojske Crne Gore. Glavni nadzornik radova bio je inženjer Marko Đukanović, a organizator radova Jefto Miletin Nikolić.
Prema brojnim predanjima koja su kasnije i publikovana, knjaz Nikola je tokom izgradnje mosta naredio da se most pozlati te je u svaki stub na visini od jednog metra uzidan po jedan zlatnik.
Za oko pola godine završeni su glavni radovi na mostu, te ga je Knjaz Nikola svečano otvorio 20. oktobra 1894. godine, a mitropolit Mitrofan ban osvještao, međutim, izradnja mosta je trajala oko dvije godine. Most je dobio zvanično ime Most cara Aleksandra III, ali se tokom godina u narodu ustalio naziv Carev most.
Most je izgrađen od tesanog kamena i podignut je na svodovima koji čine 18 okana. Dug je 269 metara, širok 5,90 metara.
Poštanske kočije bile su prva vozila koja su saobraćala mostom. Kako je preko mosta prvobitno bio makadam, krajem 60-ih godina 20. vijeka postavljen je asfalt. Sve do 1979. godine, kada je završena izgradnja magistralnog put Nikšić - Danilovgrad - Titograd (današnja Podgorica), most se koristio za drumski saobraćaj.
Za vrijeme ratnih godina oštećen je, ali i saniran 1986. godine.
Jedan je od glavnih kulturno-istorjiskih monumentalnih građevina ne samo Nikšića, već i Crne Gore.
Carev most, koji je nekada služio za premošćivanje Zete i da se povežu gradovi, danas povezuje kulture, jer svojom veličanstvenošću i gordo prkoseći vremenu, privlači brojne turiste iz raznih krajeva svijeta.
Autor teksta: Jovana Ratković
Zahvalna na čitanju
Comments
Post a Comment